Tužne poruke

Kad se rijeke zamute i prijatelji se naljute, kada te duša zaboli i kada ne bude imao tko da te voli, ne daj srcu da ti vene, sjeti se da imaš mene.

Ja sam ptica koja pjeva, a u duši plače, ja sam biće koje je od svega jače. Pjesmom te zovem, suzom te molim, dušom ti opraštam, a srcem te volim.

Volim te, mrzim te, ne znam što je jače, steglo mi se srce samo sto ne plače. Napiši mi nešto do kraja me povrijedi, ionako mi život bez tebe ne vrijedi.

Kad jednom izgubiš sve pa čak i ono što si volio, ti ćeš živjeti da bi se sjećao što si izgubio, jer tko voli nikad ne zaboravlja, ako zaboravlja nikad nije ni volio.

Voljela bih da sam suza i da živim u tvojim očima, da skliznem niz tvoje lice i umrem na tvojim usnama.

Htjela sam plakati ali suza nije bilo, htjela sam te zvati, ali glas nije htio, htjela sam ti reći volim te, al sam rekla idi molim te.

Pod kockom leda neka me zalede, a kad nađu lijek za tugu neka me probude. Neka mi sačuvaju mladost i ljepotu, jer ćeš me možda voljet u nekom drugom životu.

Oprosti mojim očima što pogledom traže tvoje, oprosti mojim usnama što žele osjetiti tvoje, zadnje što te molim oprosti mi što te volim.

More je duboko, valovi se kreću, nemoj me zaboraviti, ni ja tebe neću. Obale plaću, kamen drijema, tužno je kada poruke od tebe nema.

Osjećam tvoje disanje i miris tvoga tijela, osjećam tvoju blizinu iako te nema. Osjećam tvoj dodir, pružam ti ljubav svu, osjećam da me ljubiš iako nisi tu.